Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player

SJEĆANJE KOJE SPAJA

 

Ovo je, prije svega, zbog generacija koje stasavaju, kao i svih koji baštine, čuvaju i njeguju tekovine narodnooslobodilačke borbe, svih naših naroda narodnosti – kazao je dr Ljubomir Pejović

Piše: Igor Mitrović

Članovi predsjedništva SUBNOR-a Crne Gore i Udruženja boraca NOR-a i antifašista glavnoga grada su u subotu, povodom obilježavanja jubileja 71. godišnjice Bitke na Sutjesci, zajedno sa preživjelim učesnicima bitke i borcima NOR-a, članovima delegacija SABNOR-a, SUBNOR-a, SABA-e, antifašistima i omladinom iz svih republika bivše Jugoslavije, položili vijence na spomen-obilježje na Tjentištu i odali počast stradalim borcima. U ime Udruženja boraca CG, prisutnima na Tjentištu se obratio dr Lubomir Pejović, profesor univerziteta u penziji i član Udruženja boraca, vijenac su položili Zorica Krsmanović, Vjera Popović i Miomir Jovanović, takođe članovi udruženja, a svečanost je uljepšala mlada crnogorska pjevačica Nataša Jovović, dobitnica ovogodišnje nagrade za najljepši ženski glas na festivalu u Herceg Novom.

Čojska dužnost

Da bi članovi Udruženja boraca i antifašista do Tjentišta stigli do podna, za kad je bio zakazan početak manifestacije, iz glavnoga grada se moralo krenuti u šest sati, jer čekao ih je dug put od oko 200 kilometara.

- Ustao sam u pet. Taman sunce bijaše odskočilo iznad Kuča. Probudi se i žena, pa „Da ti spremim sendviče“, kaza. Nije bilo potrebno, vođa puta i predsjednik Udruženja NOR-a i antifašista glavnoga grada Boro Banović nas je, kao i uvijek, spremio za dug put. Imao sam vremena popiti kafu, prije puta, pa mi misao „uteče“ na Tjentište, poznato samo iz stiha pjesme, sa slike ili nekog filma. Znao sam da su više od 60% boraca na Sutjesci bili mlađi od 25 godina, a veliki broj njih imao je svega 16-17 godina, pa veliki broj žena, pa starih, iscrpljenih od borbi i gladnih, bolesnih i ranjenih poslije neprespavane ratne noći četrdeset treće. Pa se uz gutljaj prve jutarnje kafe zapitah, ko je njima spremao sendvič u opkoljenom klancu oko rijeke Sutjeske dok odzvanjaju topovi i bombe, đe se ne čuje rijeka kako huči, od zvuka oko 150 aviona neprijateljske sile što crnim „šaraju“ nebo iznad Tjentišta. Tad pomislih samo na čojsku dužnost i obavezu svih onih koji će se toga dana pokloniti stradalim borcima na Tjentištu, zahvaljujući kojima imaju mir i slobodu u kojima bitišu.

Pjesma kraj Sutjeske

Kad je Udruženje boraca u pitanju, tu nema kašnjenja. U tačno zakazano vrijeme, vođa puta Boro Banović je dao signal da se krene. Ekipa putnika , manje-više ista, malo podmlađena u odnosu od one sa Neretve, a Pavle Đukanović, dječak od 12 godina, sin člana udruženja, kao što je obećao poslije Neretve, bijaše krenuo i na Sutjesku, i bijaše čini mi se malo porastao.

Oko osam i po sati evo nas na granici sa BiH. Put kroz Bileću bijaše završen od prošloga puta, pa tim i putovanje bijaše udobnije i brže, i kroz novi tunel koji nam je skratio put. U 10 i po sati nadomak Tjentišta. U mjestu Jabučica, pod Maglićem, stadosmo da se malo odmorimo i tu, kako izađoše iz autobusa, drugovi Vjera, Rogo i Milentije započeše pjesmu, „Kraj Sutjeske hladne vode“ koju su u krugu pored autobusa pratili i ostali članovi udruženja. Pjevalo se i u autobusu tokom puta, od pjesme se radio nije mogao čuti, ali se pjesma kraj Sutjeske „urezuje“ u čovjeka i ostavlja mu lijepu sliku putovanja. Prolaznici cestom su svirali iz automobila, stajali i fotografisali raspjevane Crnogorce.

Kiša, pjesma i suze

Nešto prije 12 sati stigosmo na Tjentište. Na mjestu ispod spomenika na desetine parkiranih autobusa sa registarskim oznakama iz svih bivših republika Jugoslavije, iz kojih su izlazili ljudi i stari i mladi, sa zastavama i sa pjesmom pridruživali se jedni drugim i u koloni peli se dugačkim stepeništem, uz brdo do spomenika. I za mladoga je popeti se do spomenika fizički napor, a kako je tek onima što primakoše, ili „pregaziše“ 90 godina. To znaju samo oni i njihova jaka ljudska volja, jer nekim čudom reklo bi se da bez po muke izlaze gore. A gore, kao i svake godine „čeka“ grandiozan spomenik probijenog kamenog klanca.

Počela je da pada i jaka kiša, ali ljudi nisu nikud bježali od nje. Iz svih republika, primakoše se jedni drugima, svi zajedn kao pod jedan kišobran. Nakon minuta ćutnje, izgledalo je da nebo plače. A onda se u tom ogromnom klancu, ljepše nego u najmodernijem teatru, razleže divan ženski glas. Mlada i lijepa Crnogorke, Nataša Jovović, dobitnica nagrade za najljepši ženski glas na ovogodišnjem festivalu u Herceg Novom, pod plačnim nebom iznad Tjentišta pjevaše pjesmu „Komandantu Savi“.

Posebnu pažnju na Tjentištu privlačile su partizanske pjesme koje su započinjali Boro Šundić i Boro Burzanović, pjevali ih zajedno sa Hrvatima i Slovencima, a bilo je i suza potomaka onih koji su „ostali“ na Sutjesci. „Opletoše“ i kolo, zapjevaše mnoge pjesme, a na rastanku svi u glas „Hvala slavnim herojima, drugu Savi među njima, za slobodu što ste pali, zemlju slavom ovjenčali“.

Sretosmo i Žabljačane koji organizovano dolaze već 20 godina.

- Zadnjih 20 godina stalno dolazim. To mi je veliko zadovoljstvo i ne smijemo nikad zaboraviti ovo što se dogodilo ovdje na Tjentištu. Uvijek ćemo ga pamtiti i uvijek ćemo biti zahvalni stradalima u bitci na Sutjesci, i dok sam živ, dolaziću, kao i do sada, svake godine, da se poklonim – kazao je 78-godišnji Žabljačanin Radenko Kalpačina. Sretosmo i iz Podgorie braću iz čuvene bjelopavlićke kuće Pavličića koji su došli da odaju počast stradalim borcima.

- Treba što više mladih da dođe i posjeti ovo mjesto. Ja sam bio davno, sa društvom, kao student, i drago mi je što sam opet tu – kazao je advokat Nenad Pavličić.

Ni 86-godišnjem Splićaninu, godine ni daljina nisu smetali da dođe do Tjentišta.

- Došlo je nas osamdesetak autobusom iz Splita. Dolazim već godinama i dolaziću dok sam živ, pa me makar i nosili dovde – kazao je Tomislav Bulog.

Pozdrav Crnogoraca

U podne su, u miru, jedni za drugima polagali vijence predstavnici udruženja boraca NOR-a i antifašista i obraćali se javno predstavnici svih bivših republika.U ime glavnog odbora Saveza boraca i antifašista Crne Gore vijenac su položili Zorica Krsmanović, Vjera Popović i Miomir Jovanović, a u ime Crnogoraca obratio se dr Ljubomir Pejović, profesor univerziteta u penziji i član udruženja.

- Iako je prošla 71 godina, ne možemo da se ne prisjetimo, i to sa posebnim poštovanjem i ponosom ove, uz bitku na Neretvi, najslavnije bitke tokom narodnooslobodilačkog rata. Ovo je, prije svega, zbog generacija koje stasavaju, kao i svih koji baštine, čuvaju i njeguju tekovine narodnooslobodilačke borbe, svih naših naroda narodnosti… Sutjeska i sve što je izraslo iz NOR-a i dalje ostaju simbol svega onoga što spaja narode na ovim prostorima i što novoostvarenim državama omogućava dalji nesmetani razvoj i napredak u evroatlantskim integracijama – kazao je dr Ljubomir Pejović, koji je pomenuo podvige II dalmatinske brigade i citirao poznatu poruku IV crnogorke brigade poslatu vrhovnom komandantu ratne 43-godine: „Dok god budete čuli pucnje na Ljubinom grobu, znajte Njemci neće proći, a kad ih više ne budete čuli, znajte da na njemu više nema živih proletera“.

Narodni heroji iz Crne Gore poginuli na Sutjesci

Od 43 narodna heroja, koji su poginuli u bitci na Sutjesci, 20 njih je iz Crne Gore i to: Veljko Aleksić, Marko Baletić, Dušan Bojović, Stevo Boljević, Marko Đurović, Vasilije Vasko Đurović, Veselin Aga Đurović, Vojin Katnić, Sava Mizara Kovačević, Risto Lekić, Nikola Lješković, Aleksa Maksimović, dr Stanko Martinović, Miladin Pavličić, Bojo Prelević, Jovo Radulović, Vlado Tomanović, Dušan Vujačić, Đuro Španac Vujović i Vujadin Vujo Zogović. Gledano u procentima, najviše boraca bilo je iz Crne Gore i to 3.259, pa se nije čuditi što je i najviše narodnih heroja upravo iz naše zemlje.

Spisak narodnih heroja mi na polasku dade Milan Maretić, čiji je otac bio učesnik bitke na Sutjesci. Pokaza mi i zanimljive značke na svome šeširu na kojima su grbovi bivših republika, grb SFRJ, značke sa natpisima „Tito“, Sutjeska i td. Kazao je i to da mu žena bijaše prišila postavu da ga značke ne bodu.

Nezapamćeno u istoriji ratovanja

U bitci na Sutjeci, u sastavu operativne grupe divizija NOVJ, učestvovalo je 16 proleterskih brigada iz raznih krajeva Jugoslavije. Brojno stanje čitave grupacije, zajedno sa ranjenicima i bolesnicima Centralne bolnice, iznosilo je ukupno 22.148 boraca, od čega 2.883 žene. Ti podaci zasnivaju se na utvrđenim imenima boraca koji su učestvovali u bitci. Za mjesec dana trajanja bitke poginulo je 7.543 borca od kojih su 597 bile žene. U istoriji svjetskog ratovanja je nezapamćeno da je u jednom sukbu stradalo toliko žena, a od završetka bitke do kraja rata poginulo ih je još 3.149.

Izvor: Pobjeda
http://www.pobjeda.me/2014/06/22/sjecanje-koje-spaja/#.U6ghFelZqUl