Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player

SJEĆANJE NA POBUNU MORNARA U BOKI

VJESNICI BORBE I SLOBODE

Pobuna je izbila prvog februara 1918. godine, oko 12 sati poslije sastanka u Đenovićima. Mornari su se pobunili pod uticajem revolucionarnih zbivanja i prevrata u Rusiji, kao i dramatičnih vjesti o ogromnim ljudskim i materijalnim gubicima koje je donio Prvi svjetski rat, a i sve težih uslova života mornara na brodovima, rekao je Saša Milošević, na skupu boraca i antifašista.

U pobuni je učestvovalo preko 6000 mornara, podoficira i radnika u Tivtu i Đenovićma. Učesnici pobune su u najvećem procentu bili južnoslovenskog porijekla (oko 48%) a ostalo su bili Italijani, Njemci, Mađari i jedan broj Poljaka, Rumuna i Ukrajinaca.

Glavne vođe su bili František Raš, Antun Grabar, Jerko Šižgorić i Mate Brničević. Na većini brodova komandu su preuzeli Komiteti mornara koji su na jarbolima istakli crvene zastave. Najvažniji ciljevi pobune su bili: hitno sklapanje mira i opšta demobilizacija, pravo naroda na samoopredjeljenje, bolji uslovi života njima i njihovim porodicama, demokratizacija društva i sl. Očigledno je da su njihovi ciljevi bili progresivni i upereni protiv hazburške monarhije-tamnice naroda.

Iz poznatih razloga pobuna je nažalalost ugušena za dva dana.

Od ukupno 1200 optuženih, 98 mornara je izvedeno pred prijeki vojni sud u Kotoru. U zatvoru su njih 10-rica umrli a dvojica su poginuli prilikom gušenja pobune.

Četvorica vođa su osuđeni na smrt strijeljanjem, a ostali na dugogodišnju robiju.

Na ovom mjestu, odigrao se krvavi epilog pobune. Strijeljani su: František Raš, vodnik iz Češke, Antun Grabar, mornar iz Poreča (iz Istre), Jerko Šišgorić, artiljerac iz Žirja kod Šibenika i Mate Brničević iz okoline Omiša.

Strijeljanje je izvršeno rano ujutro 11.02.1918.godine, od strane voda Mađara i to iz tri pokušaja.

Na prvu komandu niko nije pucao. Poslije druge komande niko nije pogođen, a jedan vojnik se onesvjestio. Brzo je zamjenjen. Strijeljanje je bilo gotovo tek poslije treće komande.

Već više decenija, narod ovoga kraja čuva uspomenu na ovaj događaj.

Tekst i snimci: Daliborka Seferović