Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player

INTERVJU: JANEZ STANOVNIK, DIPLOMATA, BORAC, ANTIFAŠISTA

Partizanska borba ostaje so budućnosti naših naroda

*Crnogorci su nam,naročito ratni komandanti, mnogo pomogli tokom oslobodilačke borbe.
*Naša zajednička domovina se raspala, jer nijesu poštovana načela ravnopravnosti dogovorena na zasijedanju AVNOJ-a u Jajcu.
*Crnoj Gori želim zasluženu dobrodošlicu u društvo evropskih naroda, uz želju da sačuva svoje odavno poznate posebnosti.

Među najistaknutijim ratnim i političkim ličnostima na bivšim jugoslovenskim prostorima je Janez Stanovnik, partizanski prvoborac, diplomata od velikog ugleda - skoro tri decenije bio je u Ujedinjenim nacijama, političar sa međunaradnom reputacijom, u svojoj zemlji - u Sloveniji otac nacije, koji mada u mirovini u desetoj deceniji života upućuje poruke koje se poštuju i rado priča o minulim decenijama, o Jugoslaviji, o Evropskoj uniji, o Crnoj Gori, o ratnim danima...

Jedan od najboljih komandanata koje je drug Tito na početku rata poslao da pomognu slovenačkim partizanima bio je Milovan Šaranović, iz Danilovgrada. Tu su bili iz Crne Gore i Mile Kilibarda, Pero Popivoda i drugi koji su imali više ratnog iskustva i strateških vještina nego mi Slovenci. Oni su bili komandanti naših brigada i divizija i mnogo su pomogli razvoju naše oslobodivne fronte.
Ne mogu zaboraviti ni veliki broj Crnogoraca koji su bili zapali u ratno zarobljeništvo, pa su nakon bježanja iz logora došli u naše partizanske redove. Tako da smo naročito u Slovenačkom primorju imali čitave jedinice Crnogoraca koji su bili prvoklasni borci. Tada se razvilo među nama jedno posebno ratno drugarstvo i prijateljstvo koje traje u velikom broju slučajeva i danas.

JA SAM ZET CRNOGORSKI

I ja sam životno povezan sa Crnom Gorom. Moja drugarica Dragica je porijeklom od Dragovića iz Ćurioca kod Danilovgrada. U našoj porodici se jednako govorilo slovenački i srpski, odnosno crnogorski. Naši sinovi su se osjećali koliko Slovencima, toliko i Crnogorcima. Naša porodica je složna i sada, kao da je crnogorska, jer vi taj kult porodice imate vrlo izražen. Jer, ako hoće narod da bude kompaktan i čvrst, onda takve moraju biti sve njegove ćelije, a to su porodice.

Decenije iskustva od ratnih dana preko jugoslovenske epohe do Evropske unije, daju Vam za pravo da ocijenite noviju istorijsku putanju naših naroda. Dje su bile greške, kakav je savjet...

Mi smo i jedni i drugi male nacije.. Mi smo prije deset godina ušli u Evopsku uniju. Vi se sada spremate da budete članovi Unije. Ja iskreno želim da naše zajedničko iskustvo u Uniji bude bolje nego u nekadašnjoj Jugoslaviji, za koju ja nemam neke posebne primjedbe. Mi smo se na AVNOJ-u dogovorili da živimo zajednički na osnovu potpune nacionalne jednakosti i ravnopravnosti, pa smo uz načelo socijalizma stvorili bratsku zajednicu.

Nažalost ta se Zajednica raspala jer nijesu poštovana dogovorena načela. Zato ja želim da sadašnju Evropsku Uniji podsjetim na to iskustvo, da kažem da se moraju poštovati prava svake članice, da se ne smiju kršiti. To je uslov opstanka Unije, u kojoj ja Crnoj Gori želim dobrodošlicu, uz savjet da sačuva svoje posebnosti, koje je kroz vjekove odvajaju, odnosno razlikuju od drugih naroda.
Ja upozoravam ako bilo ko hoće da ruši dijelove bilo koje slobode, da bi navodno ojačao bezbjednost, u velikoj je opasnosti da izgubi i jedno i drugo - i slobodu i bezbjednost. To najbolje potvrđuje crnogorska istorija od turskih vremena do današnjih dana. Uvijek ste slobodu odbranili, i dali velike žrtve u svim ratovima, posebno u Drugom svjetskom ratu.

Sa tom porukom se obraćam ostalim evropskim nacijama - znači poštujte ljudska prava, jer jedino tako možete obezbijediti trajnost našeg Saveza, odnosno Unije.
Borci i antifašisti Slovenije i Crne Gore godinama veoma dobro sarađuju. Potvrda brojne aktivnosti i proslave, polovinom maja obilježićemo kraj ratnih operacija u Jugoslaviji, to obavezuje....

Među svom bracom jugoslovenskom mi smo nekako najbliži, možda zato sto smo među najmanjima i zato što imamo slično ratno iskustvo. I zato vi Crnogorci i mi Slovenci imamo posebnu dužnost da djelujemo u smislu širenja drugarstva i vraćanja povjerenja među ostalim jugoslovenskim nacijama. Mi sa bolom u srcu pratimo kada neke čak naše partizanske organizacije, nisu složne kao što su nekad bile.

Mi, borci partizanski i antifašisti koji nastavljaju tu svijetlu tradiciju treba da budemo so naših naroda. Mi treba da djelujemo u pravcu saradnje i ujedinjavanja interesa a ne razjedinjavanja. Treba se uvijek sjetiti i imati na umu kako smo tokom rata bili svi za jednoga, jedan za sve. To ratno drugarstvo među narodima treba nastaviti u obliku razumijevanja i solidarnosti - jer samo to je čvrsta osnova, kako mira medju narodima, tako i njihove budućnosti.