Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player

JEDAN SPOMENIK I JEDNA PRIČA: POUKE RASKOLA U LUBNICAMA 1942.

Dan kad je Kolašinac pucao na Kolašinca

Jedni su držali ruke na obaračima, drugi su svezani čekali rafale. Bili su svoji protiv svojih. Ipak, nijesu svi zapucali...

KOLAŠIN - Ideja da se ispravi greška prema 33 Kolašinca i devet Beranaca koji su ostali van spomeničkog kompleksa na Lubnicama rođena je 2012. godine. Predsjednik Udruženja boraca i antifašista Kolašina Gojko Vlahović smatrao je da njih 42 zaslužuju ime na spomen-ploči. I dobili su ga.

Inicijativa

Prije tri godine Vlahović je pokrenuo inicijativu, započeti su dogovori, podijeljena zaduženja. Prolazili su mjeseci i godine, ali pomaka nije bilo. Onda je ovaj 87-godišnjak odlučio da na još jedan način demonstrira odlučnost i upornost da se uradi što je planirano. Obezbijedio je sredstva, organizovao građevinske i filigranske spomeničke poslove. U utorak, 1. septembra, u okviru spomeničkog kompleksa u Lubnicama, završeni su radovi na spomeniku. Posećen je partizanima koje su strijeljali četnici. Postavljena je ploča sa 42 imena. Zasađene su dvije tuje.

Sljedbenici

- Naša generacija, koja je zapamtila vremena Drugog svjetskog rata i bila njihov aktivni učesnik, ima još i taj zadatak da sačuva i zaokruži spomeničku ostavštinu iz tog vremena. Da ona bude u funkciji prave priče o tom dobu i da je predamo sljedbenicima antifašizma kojih nije malo - ističe Gojko Vlahović. Kao i dosta ostalih nesrećnih storija iz tog vremena, i događanja u Lubnicama 23. i 24. januara 1942. godine imaju raskolničku tragiku svoj protiv svoga, zemljak protiv zemljaka, komšija protiv komšije.

Gojko Vlahović je kategoričan da su tada Kolašinci uperili cijevi na Kolašince. Sve je imalo uvod i u stradanju partizana u Barama Kraljskim.

- Štab Komskog odreda je 17. januara, možda dan prije ili poslije, naredio Gornjomoračakom i Rovačkom bataljinu da se sa „mlađim i otresitijim“ ljudstvom prebaci u srez beranski radi pomoći tamošnjim partizanima u borbi protv četnika. Komandant bataljona bio je Milo Radulović, politički komesar Branko Vlahovič, inače rođeni brat Veljka Vlahovića, a zamjenik komesara Novak Laketić. Oko 160 boraca doživjelo je pravu odiseju probijajući se preko Bjelasice. Snijeg nije bo veliki, ali zato je temperatura bila minus 30, i to bez vjetra. Ispijeni mrazom i umorom, stigli su u Gornja Sela - priča Gojko Vlahović. On dodaje kako je dolazak kolašinskih partizana u Gornja Sela odmah mobilisao četnike Pavla Đurišića.

- Angažovao je 750 četnika, među kojima je bila i četa Ljuba Minića iz Kolašina.Veći dio ovih četnika bio je na zboru u Zaostru, na kojem su govorili Pavle Đurišić i Ljubo Minić, gdje se pominjala „partizanska pogibija na Barama Kraljskim“ ali i stalno ponavljala teza da je cilj partizana ubijanje najviđenijih ljudi i pljačkanje naroda. Komitet u Kolašinu je saznao za četnički plan, ali je poslati kurir na Policu stigao tek 24. januara.

Komanda

- Pavle Đurišić je u noći između 23. i 24. januara 1942. neposredno komandovao opkoljavanjem kolašinskih i beranskih partizana koji su bili u Gornjim Selima. Pomogla su im dva italijanska aviona, koji su bombardovali partizanske položaje u Lubnicama, Glavacama i Kurikućama. Kolašinski partizani našli su se u obruču u selu Bastahe. Četnici su ih potiskivali ka Lubnicama i bili su u beznadežnoj situaciji. Partizane su pozvali na predaju i kleli se u Boga i Svetog Jovana, da im se neće ništa dogoditi. Naročito je bio u toj ponudi aktivan Marko Minić. Rukovodioci kolašinskih partizana, Milo Radulović, Branko Vlahović i Novak Laketić su odlučili da se predaju... Plan partizanskog rukovodstva bio je da sebe „razmijene“ za ostale zarobljene borce. Vlahović priča da su četničkoj komandi ponudili svoje živote...

- Oni su im rekli da ne traže milost za sebe, jer je ne bi ponudili njima kao okupatorskim slugama. Tražili su da se poštede ostali zarobljeni partizani jer su oni samo rodoljubi, a nijesu komunisti. Smatra se da se Ljubo Minić najviše založio da se partizani strijeljaju. Vezana su po četvorica partizana i tako je počelo i završeno strijeljanje. Uz pjesmu i šenlučenje, narednog dana četnici su napuštili Lubnice. Mještani Gornjih Sela i simpatizeri NOP-a prenijeli su tijela strijeljanih partizana. Bila su se smrzla, tako da su ih jedino mogle prepoznati porodice, nakon čega su sahranjena. Na tome su im Kolašinci zahvalni jer Lubničani i Gornjoseljani pokazali su hrabrost i odvažnost, s obzirom na to da se mogla očekivati četnička odmazda. Kada je završen Drugi svjetski rat, tijela kolašinskih partizana iz Lubnice su prenesena na Brezu, gdje su sahranjena, a tom prilikom se građanima obratio i Veljko Vlahović - prisjeća se Gojko Vlahović.

Na spomen-ploči u Lubnicam stoji natpis: „Zaleđenih pušaka, opkoljenih domaćim izdajnicima, partizani , čiji spomen čuva ova ploča, posljednji put su uspravno i hrabro, stajali na okrivljenom Lubničkom snijegu 24. januara 1942. godine.“

Među strijeljanim partizanima bilo je šest jedinaca

- Nije Pavle Đurišić strijeljao kolašinske partizane na Lubnici, nego su to uradile vođe kolašinskih četnika - kategoričan je Gojko Vlahović. - Pavle Đurišić je rekao Ljubu Miniću „izdvoj tvoje Kolašince“, ali to nije uradio ni Ljubo Minić, ni njegovi najbliži saradnici Marko Minić i Vule Vlahović. Onda je uz Kolašince strijeljano i devet Vasojevića. Među strijeljanim kolašinskim partizanima bilo je šest jedinaca. Kažu da je Marko Minić imao sedam kumstava sa onima koje je izveo pred streljački stroj.

Dvojica se spasila...

Tragedija Lubnica ima i drugačiju priču koja se ne smije zaboraviti. Dvojica partizana koji su bili pred streljačkim strojom preživjeli su jer su to htjeli četnici u čijim je rukama u tom trenutku bila puška. Novicu Vlahovića metak je iz streljačkog stroja pogodio u kapu i okrznuo lobanju. Tokom noći je pobjegao ka Bjelasici i spasio se. Nepoznati četnik nije pucao u svezanog Bogdana Bojića, već mu je kasnije pomogao da se odveže i pobjegne preko Bjelasice...

Dr. Drašković

Izvor: Pobjeda
http://www.pobjeda.net/protected/listalica/2015-09-10/#12/z