Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player

STAV: PREDSJEDNIK UBNOR-A I ANFIFAŠISTA NIKŠIĆA POZVAO DA SE NE VADE RATNE SJEKIRE IZ DRUGOG SVJETSKOG RATA

Mirjačić: Poigravanje istorijom i kostima

Pitanje jame u šumama iznad Gornjeg Polja treba prepustiti državnim organima, institucijama i stručnjacima - kazao je Slobodan Mirjačić. Naglašava da ukoliko se istinski želi pomirenje, prekrajanje istorije nije pravi put jer je ,,sigurno da Crna Gora nikada neće biti Ravna gora“.

NIKŠIĆ - Neutemeljeno licitiranje sa brojem žrtava koje su, navodno, komunisti bacili u jamu na području Gornjeg Polja kod Nikšića ne može biti doprinos otkrivanju istine, kako se to želi prikazati u javnosti, već je riječ o unošenju nemira međugrađane i vađenja ratnih sjekira zakopanih prije više od sedam decenija - ocijenio je predsjednikUBNOR-a i atifašista Nikšića Slobodan Bato Mirjačić.

On je u razgovoru za Pobjedu kazao da pitanje jame u šumama iznad Gornjeg Polja treba prepustiti državnimorganima, institucijama istručnjacima, ane crkvi i ljudima koji niti pamte taj period niti imaju dobre namjere,već im je glavni cilj, kako je kazao, da ocrne Narodnooslobodilački pokret i izjednače poziciju i ulogu snaga koje se ne mogu staviti u istu ravan.

Zamjena teza

Mirjačić ocjenjuje da je pritom veoma teško iz današnje perspektive pobrojati sve zulume koje pamti taj kraj, počev od crnogorsko-turskih ratova, preko okupacije Austrougara, zločina srpskih žandarma i odmazde prema komitama, brutalnog prolaza njemačke SS divizije u Drugom svjetskom ratu i mnogih drugih…

Pa je, smatra, opasno kalemiti priče sa dnevno-političkim dometom i brojiti kosti u ,,jami bezdanici“.

- Priča o jami iznenadila je mještane Gornjeg Polja, ali i građane Nikšića. Otkud priča o kostima 3 0 0 nedužnih građana koje su, navodno, poubijali komunisti i partizani do1943. godine i bacili u jamu. Odgovor je, po meni, lako naći kada se na čelu istraživanja nalazi pop Srpske pravoslavne crkve.

Nastoji se time uporno nametnuti teza da su četnici bili dobrotvori crnogorskog naroda, a ne partizani. Oni hoće da podižu spomenike izdajnicima i da tako grade pomirenje–navodiMirjačić.

Prema njegovim riječima, nijedna opština u bivšoj Jugoslaviji nije na takocjeloviti sveobuhvatan način sagledala ratni period kao što je to Nikšić.

-To je urađeno i kroz naučne diskusije publikovane u nekoliko knjiga. One se temelje na stavovima i podacima prikupljenih od boraca, nosilaca spomenice, generala, ali i istoričara. Teško da bi neko mogao prenebreći takav masakr, posebno ako se zna da su tokom Drugog svjetskog rata partizani bili najviše rigorozni upravo prema pojedincima iz svojih redova čak i kada bi se ogriješili o nečiju imovinu, voćnjake, a kamoli ljude – tvrdi Mirjačić.

Trajanje stradanja

Sagovornik ističe da je o pitanju jame razgovarao i sa Gornjepoljanima, ali i članovima organizacije UBNOR-a i antifašistaNikšića.

-Trojica mještana saopštila su da ne žele da javnoulaze u polemike sa ,,ljudima koji vode“ takvu kampanju jer su sa njihovim očevima bili prijatelji.

Drugi su mi rekli da je nesporno kraj šuma Gornjeg Polja bilo čestih bitaka i bojeva, još iz vremena ratova sa Turcima.

Tuda je bio put preko Duge i Presjeke, ko zna koliko su Crnogorci presjekli turskih karavana. Bog zna sami đe su ti leševi završavali. U Prvom svjetskom ratu neprijatelj je čuda činio od našeg življa, a i harala epidemija ,,španjolice“.

Nakon austrijske okupacije, zavladala je i strahovlada srpskihžandarma i vojnika. To je period od 1918. do 1929. godine kada su mlađi i hrabriji Crnogorci bježali u planine i otuda se borili za pravo, čast i slobodu Crne Gore odnametnute vlasti i potiranja imena i identiteta. U tom periodu, zna se, poginulo je više od 5.000 komita i ukupno10.000 stanovnika Crne Gore–podsjeća on.

Kako kaže Mirjačić, neki su iz tog perioda nestali i ne zna im se ni groba ni mramora, a neki su pobjegli u druge države, sve doArgentine.

- U tim borbama bačen je u jamu na Trebjesi poznati major crnogorske vojske Šćepan Mijušković. U Drugom svjetskom ratu je preko tih prostora prošla ozloglašena njemaška SS divizija princ Eugen, koja je za sobom ostavila pustoš. Ona je u crno zavila Gornje Polje. Treba podsjetiti da su partizani na Javorku 1. maja 1943. godine do nogu potukli italijanske i četničke jedinice i da ta kasapnica nije bila daleko od te pomenute jame.Tada je poginulo više od 670 Italijana i 200 četnika. Gdje su ti leševi sahranjeni – pita se Mirjačić.

Kojim putem

On naglašava da ako zaista ima želje za pomirenjem, onda prekrajanje istorije nije pravi put jer ,,sigurno da nikada Crna Gora neće biti Ravna gora“.

- Sa četničkim sinovima, koji ne mogu odgovarati za zvjerstva svojih očeva, mi smo se davno u nikšićkom kraju pomirili. Svakome je jasno da su u našem gradu na najodgovornijim mjestima u opštini i u privredi radili ljudi sa tamnom mrljom njihovih roditelja, pa to nije uticalo na njihove pozicije. Naprotiv, svojim su radom i ponašanjem zadobili simpatije i istaknutih nikšićkih revolucionara – kaže Mirjačić.

„Lijeve greške “nesporne, ali kama i maca nijesu partizanski potpis’’.

Mirjačić ističe da niko ne može da ospori postojanje ,,lijevih grešaka“, ali je, dodaje, neutemeljeno partizanima pripisivati ,,potpis“ koji je bio karakterističan za četnike, a među njima i ljudima u mantijama.

- Poznato je da je prijeki partizanski sud donosio smrtne presude, ali mi nije poznato da
su ikada macom ubijani osuđenici i bacani u jame. Nesporno da je u NOB-u bilo takozvanih ,,lijevih grešaka“, koje je vojno i partijsko rukovodstvo javno osudilo. Po ubijanju macom i kamom poznati su četnici i čak neki popovi koji su na taj način uzimali živote. Oni nijesu ubijali samo protivnike već i nedužne žene. Skoro sam pročitao knjigu ,,Dželat sa oreolom sveca“ u čijem podnaslovu je ,,Pop Maca i devet pljevaljskih žena“, koji svjedoče o takvimprimjerima – navodi Mirjačić.

Kako je Bojović ispisao pravi primjer pomirenja

Kao primjer istinskog pomirenja, čak i u najmučnijim momentima, Mirjačić navodi gest istaknutog Crnogorca Dimitrija Bojovića, čijeg su sina ubili župski četnici.

- On je dočekao grupu partizana, drugova njegovog poginulog sina. Donijeli su mu podugačak spisak župskih četnika i onih koji su prošpijali gdje se krio njegov sin Danilo sa grupom ilegalaca na Konjsku 1943. godine. Dimitrije je spisak dva puta pročitao, zgužvao i bacio u razgorelu vatru na ognjištu. Začuđeni su ga pogledali i upitali: ,,Što uradi, čika Dimitrije“. Odgovorio im je da ne želi da ostatak familije zna ko su ubice, već da želi da nastave da žive sa djecom tih ljudi u dobrimo dnosima, bez zle krvi – navodi Mirjačić.

Izvor: Pobjeda, 11.03. 2018