Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player

ZAPIS POVODOM „PARTIZANSKOG MARŠA BJELASICA 1942. GODINE“

Korak koji čuva vrijeme i slobodare

Kako je inicijativa Gojka Vlahovića spojila dva 24. januara, razdvojena sa 75 godina. Istorija se bolje razumije kad se umoriš koračajući za njom, poručilo je 120 učesnika marša

KOLAŠIN - Kada je 24. januara prošle godine organizovao dolazak u Lubnice i polaganje vijenaca na obnovljeni spomenik strijeljanim partizanima, Gojko Vlahović, predsjednik Udruženja boraca i antifašista, je najavio: ,,Odiseja i stradanje kolašinskih partizana treba da budu obilježeni maršom preko Bjelasice. Kuda su oni išli januara 1942. godine...“

Inicijativa kao inicijativa. Najava kao najava. Ponekad riječi koje se izgovore u zanosu traju kao i taj zanos. Ali, kada je u pitanju Gojko Vlahović, vitalni 89-godišnjak, onda su inicijative – djela. Po navici, malo je stvari u organizaciji događaja prepustio drugome. Najprije je svoju ideju proširio, objasnio, omasovio. Dobijena po- drška dala mu je dodatnu sna- gu i motivaciju da svaki detalj bude isplaniran kako treba: trasa marša, stanice za okrepljenje, medicinske ekipe, pratnje motornim sankama, ozvučenje u Lubnicama, vojnički pasulj i trpeza za učesnike marša u prostorijama mjesne zajednice Lubnice. I još stotine „sitnica“ koje je Gojko napomenuo ili napisao svojim saradnicima.

A januar „bjelasički“ i „lubnički“ oštar kao nikad. Skoro se primakao onom januaru iz 1942. godine kada je tempera- tura od minus trideset stepeni smrzla „zatvarače“ na partizanskim puškama. Smrzla je tada dah, usporila tada korak, ali nije skratila pogled i viziju rodoljuba koji su stigli i do svakog učesnika prvog „Partizanskog marša Bjelasica 1942“...

Više od sto učesnika

Taj korak od prije 75 godina, ovogodišnjeg 24. januara je slijedilo preko 120 učesnika marša. Jezerine, Vranjak, Raskrsnica, Jelovica, Lubnice. Skoro dvadeset kilometara pred licem, u nogama, u srcu. Često mi pješačimo planinama, ali ovoga puta je bilo drugačije, bili smo posebno motivisani, koračaš i osjećaš istoriju, pričaju Milosav Bato Bulatović i Igor Tatić, koji su bili „barjaktari“, u njihovim rukama su bile crnogorske zastave...

Kako je inicijativa Gojka Vlahovića spojila dva 24. januara, razdvojena sa 75 godina. Istorija se bolje razumije kad se umoriš koračajući za njom, poručilo je 120 učesnika marša policije spremni fizički, ali i odlučnošću da se tekovine slobodarstva čuvaju i ne daju. Brojne mojkovačke planinare predvodili su Ranko Mišnić, Rade Đorđević, Mićo Sošić. Bili su tu planinari iz ostalih gradova, a predvodio ih je prvi čovjek Planinarskog saveza Dragan Bulatović.

Snaga

Janko Vlahović takođe nije propustio priliku da dokaže svoju fizičku vitalnost, ali i vjeru kako se slobodarski koraci preko Bjelasice moraju čuvati. Maršom i sjećanjem. Kad se nešto osjeti, najduže se pamti i najbolje čuva. Boško Grujić i u ovakoj situaciji na pravi način predstavlja „crvenu Rijeku Mušovića“, a Đoko Đinović, Miloš Šćepanović, Ilija Raketić još jednom osvajaju Bjelasicu kao i Aleksa Rnković i Janko Dragović. Vojkan Dragović je maršom spojio Bjelasicu sa svojim Gornjomoračkim planinama.

Koloni koja spaja bjelinu Bjelasice i za sobom ostavlja prtine snijega, posebnu boju i snagu daju desetine i desetine pripadnika Vojske Crne Gore. Koraci planinskog bataljona, sanitetske jedinice, jedan za drugim, nekako su disciplinovaniji i pravilniji. Kao da su brži, a ostaju u svom mjestu u koloni, jer kolona je – tim...

Zahvalnost

Lubnica je 24. januara ove godine, između 14 i 15 sati, centar antifašizma regiona. Centar zasluženog sjećanja i pravih poruka. Između spomen- kompleksa i kafane Miraša Obradovića više desetina ljudi dočekuju kolonu na čijem čelu je Gojko Vlahović. Među dočeklijama je i Dragoslav Šćekić, predsjednik Berana, sa saradnicima. Polažu se vijenci na spomenik koji je prošle godine obnovljen i na kojem su imena strijeljanih kolašinskih partizana. Kolona prolazi pored njega i trenutkom sjećanja se vraća u 24. januar 1942. godine o kojem riječ kazuje profesor Dragan Vujisić. Nakon toga vojnički pasulj i ostalo posluženje za učesnike marša... Da u tom trenutku postoji mjerni instrument za ponos, za ispunjenje, za ostvarenost, 89-godišnji Gojko Vlahović bi pomjerio granice. Želi da se zahvali svima koji su pomogli da njegova inicijativa i njegov napor postanu istinski događaj.

- Da ne zaboravimo policiju, Vojsku Crne Gore, planinare od kojih su najbrojniji bili iz Mojkovca. Da ne zaboravimo lovačko društvo, sanitetsku i zdravstvenu službu, pripadni- ke Crvenog krsta, pratioce sa motornim sankama..

Nema zaborava u tom sutonu Lubnica. Nema zaboravljenih i onih koji zaboravljaju. Čovjek je spojio dva 24. januara. Iako podijeljeni sa 75 godina, dva dana pričaju o ljudima koji su „pjevali slobodu“ i onima kojima nije bilo hladno da povuku obarače u svezane zemljake i poznanike.

I zna se šta se nastavilo. Pjesma i sloboda. A orozi zaćutali i otćutali. Potvrdio je to i „Partizanski marš Bjelasica 1942“. I nijedan marš nema kraj. Stalno se nastavljaju. Jer sloboda je takva.

Bez milosti...

Učesnici prvog „Partizanskog marša Bjelasica 1942. godine“ su išli koracima boraca Komskog odreda, Rovačkog i Moračkog bataljona, koji su januara 1942. krenuli preko Bjelasice da pomognu partizanima Beranskog sreza. Iscrpljeni mrazom koji im je blokirao i naoružanje, sačekani su od višestruko brojnih četnika Pavla Đurišića, koji su imali pomoć i italijanskih okupatora. Nakon što su zarobljeni, komesar Branko Vlahović je od Pavla Đurišića i Ljuba Minića tražio da strijeljaju njega, Mila Radulovića i Novaka Laketića kao partijske i vojne rukovodioce.

,,Ni mi vama ne bismo oprostili, pa to ne tražimo za nas. Ali pustite rodoljube koji nijesu komunisti nego samo vole slobodu i dostojanstvo.“

Nije bilo milosti. Četnici Ljuba Minića su strijeljali 42 partizana, Kolašinci su pucali u Kolašince. Malo je primjera da se to na takav način desilo između komšija, poznanika, kumova. Zna se ko je držao obarač, a imena onih koji su bili ispred obarača su na spomeniku u Lubnicama.

Dražen Drašković

Izvor: Pobjeda

http://www.pobjeda.net/protected/listalica/2017-02-06/#10/z