Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player

OBILJEŽENO STO GODINA OD ČOJSKE I JUNAČKE SMRTI PETKA SPASOJEVOG USKOKOVIĆA NA BOGETIĆIMA

Bratu riječ održao, a sinovcu život dao

NIKŠIĆ- U Crnoj Gori vazda je bilo da su veliki borovi okupljali oko sebe one velike ili malo manje. Tačno nakon stotinu godina okupio nas je junak koji u tom času nije držao pušku, koji nije držao mač, ali junak u kome je stanovalo čojsko srce crnogorsko i zavjet njegovih predaka, a to je - spasiti kuću, spasiti i čuvati obraz, spasiti sinovca. Okupio nas je Petko Spasojev Uskoković, koji je iz Ćurčića četiri ure pješačio, stopanici rekao: ,,Nu mi daj onu obuku“, obukao se i stigao ođe.

Iz streljačkog stroja izvadio je šesnaestogodišnjeg sinovca Krsta, a cijevi su bile austrijske tu, zamijenio ga i umjesto njega otišao u smrt. To je neponovljivi događaj u crnogorskoj i široj istoriji – kazao je u ime domaćina novinar i publicista Dragan Mitov Đurović, juče na Bogetićima, tokom obilježavanja stoljeća od čojske i junačke smrti Petka Spasojevog Uskokovića.

Primjer

Nadahnut herojskim podvigom, Đurović je, među više od stotinu okupljenih potomaka Uskokovića i poštovalaca njegove časne smrti, naglasio da treba svi da stanemo ispod Petkovog primjera. - Treba da čuvamo i sebe i druge, da poštujemo druge da bi bili poštovani, jer Petko je ispoštovao stari adet bratu, da će mu čuvati familiju. A mi ovđe danas treba da obećamo da ćemo čuvati crnogorske svetinje, čast, obraz, poštenje, kako to čini kuća Uskokovića i kako je to učinio Petko Spasojev – kazao je Đurović. I Krsto Uskoković nastavio je život onako kako mu je stric prije strijeljanja ostavio na amanet – časno i slobodarskim putem.

- Borio se na Sutjesci, pa je 1972. godine, kao jedan od onih koji je sve ratne godine bio uz slavnog komandanta Peka Dapčevića, podigao ovaj spomenik u znak poštovanja za strica, za njegovo junaštvo, za njegovu hrabrost – podsjetio je Đurović.

Amanet

Predsjednik UBNOR-a i antifašista Nikšića i član predsjedništva SUBNOR-a Crne Gore Slobodan Bato Mirjačić podsjetio je na to kako je Petko Uskoković ispunio amanet bratu Savu (Krstovom ocu), da će nakon njegove smrti čuvati njegovo sedmoro djece, o čemu najbolje govori to kako je za šesnaestogodišnjeg Krsta dao najviše što je mogao - svoj život. - U jednom okršaju hrabrih komita sa Austrijancima poginulo je sedam švaba. Da bi zastrašili narod i osvetili svoje, na Bogetićima su priveli 20 crnogorskih talaca na strijeljanje, među kojima je bio i mlađani Krsto... Noć pred strijeljanje, Peko je donio odluku da podmetne svoje grudi pred švapske cijevi umjesto svog sinovca.

Ostavio je ženu Joku sa 11 djece i dvoje unučadi da se bore kroz život kako znaju i umiju – ispričao je Mirjačić, koji je istakao i to kako od 20 ljudi koji su strijeljani toga dana, jedini Petko nije pao u krvi nakon plotuna, zbog čega mu je prišao komandant streljačkog voda i ispalio tri metka u glavu. Kada govorimo o ovom podvigu ne možemo a da ne pomislimo na težinu odluke Petka Uskokovića, te besane noći prije nego je pošao na strelište da zamijeni sinovca. Da je samo htio, s razlogom je mogao da kaže: ,,Ne mogu, ne smijem, oko ognjišta ostavljam ženu, 11 djece i dvoje unučadi“. Međutim, riječ data bratu Savu, kako je u svom obraćanju podsjetio Dragan Mitov Đurović, u ono vrijeme među Crnogorcima bila je preča od svega. Ali, i Petko je ostavio na amanet ženi Julki da čuva đecu i unučad, i u tom nesebičnom i herojskom odnosu prema bližnjima je zapravo veličina ove ugledne porodice.

- Ljudi žive ljudski vijek, a samo rijetki žive više vjekova. Petko je rođen u 19. poginuo u 20, a evo nas u 21. vijeku. Tri vijeka, to je lijek za one koji će tek doći, koji su danas sa nama. A u starim knjigama piše – ništa teže nego rodno ognjište ostaviti ... – u prilog tome kazao je Dragan Đurović.

Epski podvig

U Crnoj Gori se, podsjetio je Đurović, kroz vjekove živjelo za obraz, jer to je bilo najveće naše bogatsvo.

- Živjelo se i da se na prsi metne medalja junaštva i poštovanja, jer ona je zborila o onome kako smo živjeli. Živjelo se i za potonju uru da bi živor bio ono što jeste. Ali kada se ode iz života uđe u pjesmu, to je život za vjekove. Petko Spasojev predak Uskokovića, ali i svih časnih ljudi, stigao je do epske pjesme – kazao je Đurović i najavio Rada Ilijinog Radovića, koji je uz gusle opjevao ovaj epski podvig. Pored brojnih članova porodice Uskoković, kako iz Crne Gore, tako i iz Vojvodine i šire, među poštovaocima obilježavanja od smrti Petka Uskokovića bili su i predsjednik opštine Danilovgrad Branislav Đuranović i predsjednik skupštine Miodrag Đurović. Nakon polaganja vijenaca na spomen-obilježje, da se poklone sjenima Petka Spasojevog Uskokovića došli su i sedmogodišnji Andrea i Jovan i devetogodišnja Anđela Uskoković, koji su se morali podići na prstima, kako bi poljubili spomen-ploču svoga časnog pretka.

Da se više zna i više piše

Najstariji muški potomak Petka Uskokovića, praunuk Đorđije Spasojev Uskoković, obrativši se u ime porodice, sa uzdahom i tugom prisjećao se kako mu se kao četrnaestogodišnjem dječaku urezalo u sjećanje kada mu je rođak pokazao mjesto gdje su mu ubili prađeda. Navodeći da se o njegovom prađedu pričalo, pisalo u novinama, pjevalo uz gusle, on je zamjerio zbog toga što mu crnogorska istoriografija nije posvetila više pažnje. - Tek kad je Krsto Savov Uskoković napravio spomenik, o Petku se počelo više pričati i pisati. Istoriografija se nije na pravi način odužila junacima i žrtvama Velikoga rata. Toliko je i značajniji ovaj skup. Valjda ćemo poslije 100 godina inicirati da se o ovom događaju više zna i više piše – kazao je Uskoković i dodao da bi na ovom primjeru mogao nastati i dobar pozorišni komad, film... Potomak Petka Uskokovića zamjera i zbog toga što se ispred spomen-obilježja u Bogetićima nalazi putokaz za Manastir Ostrog koji zaklanja obilježje. On se zahvalio guslaru Radovanu Bećiroviću, novinaru Miru Kordiću i novinarima Budu Simonoviću, Jovanu Stamatoviću, Draganu Mitovom Đuroviću, koji su pjevali i pisali ovom nesvakidašnjem podvigu.

Kuća od ugleda

Dragan Mitov Đurović jučerašnje obraćanje na Bogetićima počeo je opisom ugledne kuće Uskokovića. - Do Crne Gore ide se gore, gore đe gore vode razgovore. Do Pješivaca ide se još gore, gore đe zvijezde romore do zore, a do Ćurčića ide se u vrhove, đe vjekovima sloboda, čast, poštenje i junaštvo stoluje. Tamo je kuća od staroga crnogorskoga i ugleda i adeta, kuća Uskokovića – veliko vjekovima staro stablo – hrast za poštovanje, pamćenje i nauk. Hrast kome je korijen dublji od grana, a grane čestite, koliko i korijen. Uskokovići, junaci, prvaci, znavenici, sveštena od ugleda lica, naučnici, barjaktari, zbori o tome istorija, pričaju o tome knjige starostavne. Ali, koliko je junački bilo poginuti na Skadru ili na Vučijem dolu, toliko se hrabro ginulo i na Sutjesci i na Neretvi i na svim stratištima. A bili su Uskokovići i kada su komite bile i kada se branila Crna Gora i kada se branila sloboda crnogorska i svi crnogorski barjaci od krstaša do ovoga današnjega, u sebi imaju ime i prezime kuće Uskokovića iz Ćurčića – kazao je Đurović.

Čast je i obaveza nositi Petkovo ime

Petko Danilov Uskoković, koji je dobio ime po prađedu, naglašava da je velika čast biti potomak Petka Uskokovića i nositi njegovo ime. Međutim, dodaje on, to je istovremeno i veoma teško, jer je velika obaveza. - Sjećam se, kad sam bio dječak, đed Filp, sin Petkov, vazda mi je govorio; ,,pazi unuče čije ime nosiš“ – priča Uskoković i dodaje da se trudi da ne ukalja ovo ime, koje je nadaleko proslavljeno. Kuću u Ćurčiću iz koje je pošao naš prađed da spasi bratanića, ističe Uskoković, još održava sa svojom braćom. - Renovirali smo je i još u njoj živimo i slavimo slavu, nalažemo badnjake i održavaćemo je – kazao je Petko i sa žaljenjem naveo da je u Ćurčićima bilo nekada ,,stotinu dimova“, a sada svega jedan ili dva.

I. MITROVIĆ

Izvor: Pobjeda
http://www.pobjeda.net/protected/listalica/2017-11-06/#10/z