Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player

NEZABORAV: VUKICA MIĆUNOVIĆ, CRNOGORSKA PARTIZANSKA HEROINA

Imala se rašta i roditi

Posvetila je život borbi za bolji život, za nacionalno i socijalno oslobođenje. U ratu oličenje hrabrosti, u miru primjer skromnosti. Poruka saborcima i mladima: čuvajte mir, slogu, slobodu i Crnu Goru

PODGORICA - Svijetle stranice crnogorske istorije kroz vjekove - od stare do nove Crne Gore - kuća Mićunovića iz Katunske nahije ispisivala je i mačem i perom i puškom i bombom braneći „zemlju od dušmana“, boreći se za slobodu ljudi i naroda. Sa toga časnog ognjišta u Velestovu među ljutim kršima zasijala je crvena petokraka i prije 13-julskog ustanka u kojem je sa rođenom braćom Blagotom (narodni heroj - poginuo u Bosni), Ilijom (ostao na Pljevljima) i Milanom (osuđen na 15 godina robije u Italiji - umro u Trstu) i braćom od stričeva Veljkom i Vukašinom u istom stroju krenula Vukica Nenadova tek stasala đevojka, momačke hrabrosti i vrlina. I jedanak, ne mnogo veća od puške, postala je nerazdvojna do kraja rata sa torbicom u kojoj je među bombama bila ponekad i tvrda kora ljeba.

Na Droškolici kod Grahova kada su se partizani povlačili kroz Bosnu prve bombaške rane u borbi sa četnicima, pa u Drugom bataljonu Četvrte proleterske u borbama za Bugojno među prvima je pregazila Vrbas i razoružala ustaše koji su sa podignutim rukama molili za živu glavu riječima: „Mladiću, molim te, ne ubij nas“... Taj ,,golobradi mladić“ bila je partizanka Vukica koja je na bunkere jurišala, mitraljeska gnijezda uništavala, uvijek prva napadala i zato je istorijska čitanka zapisala: ,,I u borbi na Kupresu Vukosava je pošla naprijed sa bombašima. Skrivao ih je mrak. Bili su primećeni pred samim bunkerima. Zapljusnuo ih je dugi mitraljeski rafal. Svi su popadali. Otvori betonskih bunkera svetleli su u noćnoj tmini. Kuršumi su padali oko boraca koji su ležali na otvorenom polju. Odjednom neko snažno komandova: „Naprijed! Juriš!“ Vukosava se prenu i podiže. Trčala je naprijed bacajući bombe. Zajedno sa još nekim drugovima ona je prodrla u grad. Ali u zoru partizani su se iz grada povukli u obližnja brda. U gradu je ostao komandir Boško Kuljača sa nekoliko boraca. Možda su opkoljeni i još se brane? Ko će pokušati da ih pronađe i izvede? Teško je vratiti se u napušteni Kupres, po čijim ulicama vrve ustaše. Vukosava je izašla iz stroja: „Ja ću poći“. Pošla je, brzo se prikrala gradu držeći odšrafljenu bombu u ruci. Kada je stigla do prvih gradskih kuća, preskočila je polusrušeni zid i prošla kroz neku baštu pored ruševina.

Tamo, napred, čula se žestoka paljba. Trčala je, spoticala se o grede ruševina, padala. Kuršumi su joj leteli iznad glave? Konačno je ugledala komandira Kuljaču. Zbijeni jedan uz drugog partizani su tukli ustaše koji su ih zasipali uraganskom vatrom. Vukosava im se približila i pozvala ih. Kuljača se naglo okrenuo: „Drugovi, ovamo!... Naši su se povukli“. Garavi od dima i prašine, izranjavani i pocepani, partizani su pošli prema Vukosavi praćeni ustaškom vatrom. Vukosava ih je povela istim putem kojim je i došla. – „Da nisi došla – rekao je Kuljača – mi bi smo svi propali. Nismo znali da ste se povukli...“

Tako je bilo i na Vilića guvnu kada je ranjena Vukica uspjela da prenese poruku – odluku komande čete do preostalih devet živih boraca... „Drugovi, izginućemo, ali položaj ne smijemo napustiti. Samo preko nas mrtvih Njemci mogu doći do ranjenika“. I ta herojska borba, pod Vukičinom komandom, spasila je četiri hiljade ranjenih proletera od pokolja Njemaca i četnika. U četiri ratne godine Vukica Mićunović - bombaš, član partije, komesar u proslavljenoj IV crnogorskoj brigadi, učesnik ratnih omladinskih Kongresa... jedna od 2546 žena iz Crne Gore koje su učestvovale u Drugom svjetskom ratu, posljednja od osam crnogorskih heroina... - u miru, prva ministarka u Vladi Crne Gore, član Centralnog komiteta SK Crne Gore, republički poslanik u četiri saziva, savezni poslanik, član Izvršnog vijeća Skupštine Crne Gore, Republičkog odbora SUBNOR-a, član Predsjedništva SR Crne Gore. Vukica Mićunović, posljednji narodni heroj u Crnoj Gori, koju nije napuštala, za čiju se slobodu do zadnjeg daha borila, na svoj način - partizanski i crnogorski, hrabrošću i dostojanstvom, ostaje petokraka prošlosti i crvena zvijezda budućnosti.

Heroina za sva vremena

Partizanski moral, nesebičnost, skromnost, svijest da je preče brinuti o drugima nego o sebi, krasili su je i u poratnom vremenu u radu na brojnim društvenim dužnostima, u odnosu prema ljudima i, posebno, mladima. Bila je i ostala primjer jedinstva riječi i djela, komesarske širine i ljudskosti, komandirske odlučnosti, nepokolebljivosti i vjere u ideje koje su odredile i obilježile čitav njen život. Ni u tome joj niko nije bio ravan. I u tome je bila za primjer. Jednostavna, iskrena i otvorena, lišena svega što bi je izdvajalo od običnih ljudi, nemajući ni trunke sebičnosti i želje da ima što narod nema, a pred čim su znali da pokleknu njeni ratni drugovi i saborci – znala je da ih ukori i prekori, da im skreše u lice. Zna to naš narod i znaju to ljudi. Zato je za sve njih bila – drugarica Vukica. U te dvije riječi kao da je stalo sve što bi se moralo reći o njoj. I za nas u SUBNOR-u bila je drugarica Vukica – naš ponos, naša petokraka na crvenoj zastavi, rekao je na oproštaju u ime ratnih drugova prof. dr Ljubomir Sekulić, potpredsjednik SUBNOR-a i antifašista Crne Gore.

Primjer partizanske časnosti i hrabrosti

- Njen ratni put i njeno pregnuće, kao borca i čeličnog junaka ,,bez mane i straha“, često su predstavljali pravi podvig, kao što je onaj na Kupresu, kada sama spašava i izvodi grupu boraca iz sigurne smrti, ili onaj na Prozoru, kada je izginula čitava komanda treće čete, osim Vukosave, i kada je od čitave čete na položaju ostalo živo samo devet boraca, a svi ostali su izginuli u žestokoj borbi koja je tada vođena. Cio njen životni vijek ispunjen je visokim ličnim moralnim vrijednostima. Bila je beskompromisna i kao borac, i kao funkcioner, i kao čovjek – kada su bili u pitanju patriotski i ljudski principi. Ona je u sebi nosila sve visoke etičke osobine crnogorske žene, kao i vrijednosti onog vremena u kome je živjela i radila. Takva kakva je bila mogla je svakome otvoreno da pogleda u oči, uvijek odvažna i svijetla obraza.

Živjela je jedan dug i časni život, junak u ratu i u miru, pa i zadnjih dana, kada joj je klonula snaga, nije je napuštao njen snažni duh borca i patriote. Ona pripada onoj vrsti ljudi koji ostaju kao svijetli primjer u povjesnici Crne Gore i služe za ugled i dugo pamćenje i poštovanje - podsjetila je, govoreći na posljednjem ispraćaju, Zorica Kovačević, ministarka rada i socijalnog staranja u Vladi Crne Gore.

Dragan Mitov ĐUROVIĆ

Izvor: Pobjeda
http://www.pobjeda.net/protected/listalica/2016-03-13/#14